Reportaža: Zimski lov smuđa prilikom uporednog testiranja StCroix štapova
Nema zime uz dvouncaše!
Piše: Vladimir Nešić
Zima je godišnje doba koje ume biti izuzetno zahtevno za ribolov, ali isto tako nas može obradovati odličnim ulovima i nezaboravnim doživljajima. Ekstremni uslovi koji vladaju tokom većeg dela ovog godišnjeg doba prisiljavaju nas da se konstantno prilagođavamo, pri čemu uvek moramo imati u vidu efekat koji oni imaju na ponašanje riba. Zato smo prinuđeni da pažljivo biramo lokacije, načine prezentacije, ali i pribor kojim ćemo loviti. Lepo balansiran, lagan, osetljiv i brz štap nam u ovakvim uslovima može pružiti izrazitu prednost.
Zahvaljujući ljubaznosti firme Lav MD, tokom prvog dela zime imao sam zadovoljstvo da isprobam novi redizajnirani St. Croixov model Wild River. Da stvar bude zanimljivija, uporedno sa ovim modelom sam pecao i Avidom istovetnih karakteristika (8’6”, 2 oz), koji sam kupio nekoliko nedelja ranije. U ovom tekstu ću pokušati da vam dočaram svoj doživljaj ova dva izvanredna štapa, tj. njihove sličnosti i razlike, ali i da vam iznesem taktiku koja mi je donela veliki broj lepih ulova.
Mesta
Najviše vremena sam proveo na Dunavu, gde sam i ostvario najveći broj ulova, ali i uhvatio najveće ribe. Na Savi sam proveo daleko manje vremena, te su i ulovi bili skromniji, ali svejedno lepi na svoj način. Kao najbolje lokacije su se, potpuno očekivano, pokazali duboki limani sa mnoštvom prepreka – granja i panjeva. Većina riba je bila locirana u udubljenjima između potopljenih stabala ili grana, najčešće blizu obale, u kontratoku limana, ali su najveće uhvaćene na spoljnoj ivici limana, tj. na odseku prošaranom panjevima, koji stvara turbulentnu zonu vode između normalnog toka i obale, odnosno kontratoka. Ovo su tradicionalno najbolje zimske lokacije i njih po pravilu možemo naći gotovo kod svake veće ade, u relativno uskim i dubokim rukavcima reke.
Tipične karakteristike ovakvih mesta predstavljaju tvrdo, glinovito dno, visoke i podlokane obale, takozvane brežine; zatim brojna udubljenja na dnu, koja mogu biti čak i izuzetno velike dubine, i ona su najpre zaslužna za pojavu virova – limana. Ovakva priobalja po pravilu sadrže izuzetno veliki broj potopljenih stabala, jer tokom vremena voda polagano odnosi delove obale i ona padaju u vodu. Svaka potopljena grana predstavlja maleni univerzum za sebe jer se na njoj skuplja i zadržava ogroman broj algi, račića, insekata, školjki, crva i brojnih drugih vodenih organizama. Ovakva mesta zato predstavljaju lako dostupne i gotovo neiscrpne izvore hrane, ali i pružaju mnogo mogućnosti zaklona svim vrstama riba, kako predatorima koji vrebaju plen tako i plenu koji se krije od predatora. Ribama, pri tom, naročito odgovaraju uslovi sporijeg strujanja vode, jer na taj način troše daleko manje energije. Zbog ovoga ne treba da nas čudi zašto su ovakve lokacije izuzetno privlačne u toku hladnijeg dela godine.
S obzirom na to da ovo godišnje doba karakterišu česte i obilne snežne padavine, svako otapanje snežnog pokrivača u gornjem toku reke ili njenim pritokama će izazvati period većeg ili manjeg porasta nivoa vode. Na osnovu iskustva prikupljenog tokom dugogodišnjeg bavljenja zimskim ribolovom, veoma precizno mogu proceniti po kakvom nivou i sa kakvim trendom vodostaja koja lokacija sa navedenim karakteristikama može zadržati ribe. Vođen ovim znanjem, bio sam u mogućnosti da ostvarim kontinuitet ulova tokom celog perioda. Želim naglasiti da je izuzetno važno voditi računa o ovim stvarima i svakodnevno posvetiti po nekoliko minuta praćenju parametara vodostaja reka koji će uticati na stanje nivoa i trenda vodostaja na lokacijama na kojima nameravamo da pecamo. Naročito prilikom drastičnijeg povećanja vodostaja u kratkom periodu vremena ribe imaju tendenciju da se premeste na neku drugu lokaciju koja po novonastaloj situaciji predstavlja ono što im odgovara.
Taktika
Izuzetno teški uslovi svih mesta na kojima sam pecao ove zime zahtevali su male promene pristupa i specifične prezentacije u odnosu na standardne tehnike, tako da je nežno džigovanje relativno laganim varalicama u veoma kratkim koracima i izuzetno nisko iznad dna, sa konstantnim prevlačenjem varalice preko prepreka i u kombinaciji sa mekanim silikoncima donelo najveći broj ulova. Da bi ovakva prezentacija bila moguća u ovim uslovima, morao sam upotrebljavati weedless, tj. snagless montaže silikonaca. Najednostavniji načini na koje sam obezbeđivao ovaj preduslov jeste na prvom mestu nezakačiva montaža silikonca na džig glavi, tako da vrh udice bude potpuno sakriven u telu silikonca i Texas rig sistem. Džig glave sam upotrebljavao na relativno čistim lokacijama, odnosno tamo gde prepreke nisu toliko guste i visoke da potpuno onemogućavaju prevlačenje džiga preko njih. Svaka džig glava vođena sa obale, bez obzira na to da li ima štitnik ili smo primenili neki drugi sistem montaže kako bi napravili da se što manje kači prilikom vođenja osuđena je na to da pre ili kasnije uleti u neku rašlju, da nam se struna useče u trulu koru grane ili zakači između školjki, i tu pomoći nema. Stoga je na mestima sa najgušćim preprekama, na kojima će se nalaziti najveći broj riba, neophodno koristiti Texas rig, jer konusno otežanje (bullet weight) neuporedivo lakše prolazi kroz prepreke i daleko je manja mogućnost da negde zaglavi. Takođe, udicu možemo mnogo bolje sakriti na ovom sistemu no što bismo to ikada mogli učiniti sa džig glavom.
Kada lovimo na ovakvom tipu terena u oba slučaja je imerativ da povlačenje, tj. odizanje varalice bude obavljeno što nežnije, bez oštrih zatezanja strune, ne bismo li pravovremeno detektovali kontakt sa preprekom i onda još nežnije prevukli varalicu preko nje. Veliki broj udaraca usledi upravo nakon što varalicu prevučemo preko neke grane i onda je pustimo da lagano propada sa druge strane. Ono što je bitno napomenuti jeste da, bez obzira na to za koji se sistem odlučimo, otežanje mora biti najlakše moguće za datu situaciju, tj. toliko teško da nam varalica nakon zabačaja razumno brzo stigne do dna, odnosno da taj inicijalni pad, kao i svaki naredni kontakt varalice sa dnom možemo bez problema registrovati, ali da prilikom vođenja varalice otežanje bude dovoljno lako da najblažim podizanjem vrha štapa ostvarimo da nam se varalica u slabijoj struji lako odvoji od dna i da budemo u mogućnosti da je zadržimo u takvoj poziciji barem dve-tri sekunde pre no što je kontrolisanom brzinom ponovo spustimo na dno. Ovo je i osnovni način vođenja varalica koji primenjujem na ovakvom tipu terena i naglasiću samo to da varalicu u normalnim koracima na čistom dnu podižem za svega nekoliko centimetara, pri čemu mi kombinacija većeg silikonca i lakšeg otežanja dodatno pomaže zbog povećanog otpora i plovnosti.
Preko 90% ulovljenih riba uhvatio sam koristeći dva modela varalica istog proizvođača. U pitanju su modeli Triple Threat i Lunker Grub firme Kalin's. Oba modela u veličini od 3“ ostvarila su najveći broj ulova, dok je Lunker Grub u velični od 5“ doneo ulov najveće ribe. Pored Kalin'sa, veliki broj riba je ulovljen na Berkleyev Power Grub u velični od 3“, kao i na Action plastics i Yum grubove. Kao najbolji dekor pokazao se standardno dobar chartreuse i njegove varijacije, ali kada je voda bila bistrija, ipak sam se opredeljivao za pumpkin pepper i slične transparetne dekore sa glitterima. Otežanja koja sam najčešće koristio su bila od 11, 9, 14 i 7 grama – posmatrano po minutaži upotrebe i lovnosti. Za dubine između 3 i 5 metara su mi 7 i 9 grama bili savršeno dovoljni, dok mi je za veće dubine 11 grama bio najbolji izbor. Otežanje od 14 g koristio sam za uslove gde su se kombinovali velika dubina i pojačano strujanje limana i gde je zbog jačih turbulencija veoma teško propratiti kako inicijalni pad tako i samo vođenje varalice.
Najveći broj ulovljenih riba bio je veličine između 30 i 50 cm, a najveći smuđ koga sam uhvatio bio je dugačak 66 cm od vrha gubice do korena repa. Naravno, ove ribe nisu nikakvi kapitalci, ali broj ulovljenih riba u danu se kretao između 5 i 20, što predstavlja sjajnu zabavu, naročito zato što je bilo mnogo nerealizovanih udaraca, odgrizanja delova silikonaca i otkačinjanja, što je karakteristično za lov na teškim terenima. Pogledajmo sada kako su se u ovim uslovima ribolova ponašala ova dva štapa.
Avid vs Wild River
Konkretni model Wild River koji sam koristio je WRS86HF2, a Avid AVS86HF2. Dužina oba štapa je 8'6“, tj. 259 cm, a deklarisana težina bacanja je 1/2 do 2 oz, odnosno 14 do 56 grama, dok se preporučene nosivosti strune kreću u rasponu od 12 do 25 lb (5,5-11,3 kg). Novi Wild River je opremljen Fujijevim DPS reel seatom (rolenhalterom), zatim sa 9 izuzetno kvalitetnih Kigan 3D sprovodnika, dok su se za butt cap odlučili da bude napravljen od EVA-e. Rukohvat je redizajniran, tako da gornji deo po obliku podseća na Avidov, ali je ipak manji i odlično leži u ruci. Boja blanka je ista kao kod Eyecon serije, tj. neprovidno metalik maslinastozelena, što u kombinaciji sa tamnozelenim koncem kojim su vezani sprovodnici izgleda veoma lepo.
Avid je izrađen od SC III grafita, dok je Wild River od SC II grafita, pri čemu WR ima vidno deblji zid blanka i ova razlika se može primetiti i u težini štapa, koja je u slučaju Avida 5,8 oz (164 g), a kod Wild Rivera 6,1 oz (173 g). Bez obzira na činjenicu da je proizvođač dao identične karakteristike za oba modela, ovo čini da je Avid ipak za nekoliko nijansi osetljiviji i brži od Wild Rivera, dok je, s druge strane, Wild River nešto robusniji štap. Praktično posmatrano, s Avidom sam bez ikakvog problema precizno zabacivao i vodio džigove težina u rasponu od 5 do 35 grama, dok sa Wild Riverom nisam baš uvek bio u mogućnosti da precizno detektujem sva dešavanja sa varalicama lakšim od 9 grama, ali sam zato olako zabacivao i vodio džigove teže od 40 grama, koji su Avida opterećivali više no što mi je bilo potrebno za komforan rad. Wild River nisam imao prilike da isprobam za voblerisanje, ali siguran sam da je, kao i Avid, savršen za veće srednjeroneće, pa čak i dubokoroneće voblere. Sve što sam napisao u vezi sa težinom džigova koje sam bacao i vodio ovim štapovima važi i za upotrebu glavinjara.
Avid (na slici) i Wild River opisuju jako slične parabole pod opterećenjem
Pošto je kataloška cena Avida za čitavih 60 USD veća od cene Wild Rivera (180 $), na njemu je i Fujijev DPS reel seat obogaćen visokokvalitetnom plutom od koje je načinjen ostatak rukohvata, što štap čini jako udobnim i lepim. Upotrebljen je Fuji koncept sa 10 izvanrednih Alconite sprovodnika, što doprinosi da se ovim štapom veoma lepo i precizno zabacuju prilično laki tereti. Oba modela su odlično balansirana i dužina rukohvata je identična, tj. 18“ (45,7 cm), te ni nakon neprekidnog višesatnog ribolova ne dolazi do zamora. Savršeno su osetljivi i bez problema sam pravovremeno detektovao sve što se pod vodom događalo. Proizvođač ocenjuje da su oba štapa teške (heavy) snage i brze (fast) akcije. Ova brza akcija omogućava besprekornu kontru, čak i sa udicama koje su sakrivene u telu silikonca. Zamaranje ribe je u oba slučaja čisto zadovoljstvo.
Ja sam ih koristio u kombinaciji sa dve mašine – Avid sa Shimano Stradicom 4000 FC i Wild River sa Ryobi Zauberom 4000. I dok mi je Stradic u ovoj veličini možda za nijansu pretežak za Avid, Zauber je Wild Riveru savršeno legao. Struna koju sam uporebljavao u slučaju oba štapa je Power Pro 15 lb. Zajedno sa štapovima i mašinama, to je predstavljalo izuzetno pouzdanu kombinaciju, što je veoma bitno kada treba što pre izvući krupnu ribu iz teškog krša.
Posmatrano s finansijske strane, razlika u ceni između ovih štapova nije zanemarljiva, ali moram reći da se u obe varijante nikako ne može pogrešiti. Naročito ukoliko se opredelimo za Wild River, jer u praktičnoj primeni nekih značajnih razlika između ova dva modela nema. U slučaju rečnog ribolova smuđa, Wild River je čak u blagoj prednosti jer pruža više mogućnosti, tj. može biti podjednako upotrebljiv za laki lov sa obale, kao i za srednjeteško džigovanje iz čamca.
U svakom slučaju, ovi štapovi predstavljaju izvanredne smuđaroške alate za srednjeteško džigovanje na rekama i jezerima i, po mom mišljenju, odličnu investiciju, jer je kod većine ostalih proizvođača teško naći takav odnos cene i kvaliteta.
Objavljeno u Spin&Fly 21, proleće 2013.